Pogled na... - Bosna i Hercegovina

Sve dublji socijalni jaz u BiH

Socijalni jaz u BiH povećava se iz godine u godinu. Ova zemlja danas ima 90 multimilijunaša od kojih neki raspolažu i s više od 30 milijuna dolara. Istovremeno je sve više siromašnih.

Prije nekoliko dana Vlada Republike Srpske je predložila uvođenje dvije stope PDV-a: 10 posto za osnovne životne namirnice i 22 posto za svu ostalu robu. Razlog je, kažu, pokušaj da se siromašnom sloju stanovništva smanji porez na osnovne namirnice. Međutim, u praksi to nije baš tako s obzirom na to da bi istovremeno taj porez bio smanjen odnosno povećan i bogatima i siromašnima.

Zanimljivo je da u BiH ne postoji porez na luksuznu robu, tako da je ona oporezovana istom stopom od 17 posto, što je nevjerojatno, priznaju i u Upravi za indirektno oporezivanje.

„Skupocjeni automobili, nakit, drago kamenje, bunde i slično....tako nešto u BiH nije oporezovano posebnim porezima već se plaća PDV koji iznosi 17 posto, kao i na sve ostale proizvode“, kaže Ratko Kovačević iz Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH.

Prema podacima ugledne međunarodne tvrtke „Wealth-X“, u BiH živi 90 multimilijunaša što je povećanje za pet osoba od 2012. godine. Kapital s kojim raspolažu procjenjuje se na devet milijardi dolara. To znači da bi ovih 90 osoba moglo pokriti kompletan proračun recimo Republike Srpske u narednih deset godina. Za to vrijeme sve je više siromašnih građana BiH, a ekonomisti smatraju da je toliki jaz posljedica nebrige vlasti, ali i oličenje nedemokratskih sustava gdje bogati povećavaju bogatstvo, a siromašni postaju siromašniji, tako da se s vremenom gubi srednji sloj stanovništva.

„Kontrarevolucijom kapitala ukinuli smo osnovna civilizacijska dostignuća sadržana u jakoj državi blagostanja preko zaštite građana. Kapital mora ustuknuti i sindikati i rad se moraju suprotstaviti pohlepi i prevlasti individualnog nad društvenim. Ukoliko se to ne dogodi, imat ćemo veliki problem“, smatra ekonomist Aleksa Milojević.

Radenko Lakić iz Banja Luke radio je 40 godina u gradskom „Autoprevozu“. Milijarde za njega postoje samo na papiru, a sa 160 maraka mirovine, kaže, živi kako zna i umije:

„Borim se. Da sam se predao sa 160 maraka bih odavno umro. Radim fizičke poslove, sve, ne biram. Dobro je... sve u svemu živa glava... Ali mi je žao što su upropastili sve, tvornice su prazne, nezaposlenih je sve više. Jad i bijeda.“

Radenku će smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice, ukoliko do toga uopće dođe zbog kompliciranih procedura koje se moraju provesti u UIO pa zatim i u Parlamentu BiH, dobro doći jer očekuje smanjenje cijena proizvoda. Međutim, Hazimu Hajriću to, kaže, neće mnogo značiti jer nema nikakvih redovnih primanja a na pitanje od čega živi, kaže da ni sam ne zna.

„Imate ljude koji voze bijesne aute s jedne strane i ove koji prebiru po kontejnerima s druge. Ali, bojim se da je to samo početak, da će biti još mnogo gore. Radio sam u Incelu 20 godina, danas živim od pomoći dobrih ljudi. Snalazim se svakako, ne znam što bih ti rekao. Vidiš da idem pješke u grad, nemam ni za autobus. U godinama sam, ali jedini mi je spas da pobjegnem negdje odavde.“

Dok siromašna i srednja klasa ili ono što je od nje ostalo razbija glavu koju namirnicu za osnovne životne potrebe izabrati kako bi u kućnom budžetu ostalo više novca, oni drugi biraju između Mercedesa i Maseratija, koji su u 2014. godini došli na tržište BiH. Isti porez plaća se i za Maserati i za pelene ili brašno.

„Imamo Mercedes 350S čija je vrijednost prilikom uvoza u BiH iznosila oko 230 tisuća maraka te je uvoznik samo uvozne dadžbine platio 39 tisuća maraka. Ovo nije izuzetak pa je vidljivo da i određeni građani BiH mogu sebi priuštiti skupa vozila. Na ova vozila se plaća ista stopa PDV-a kao i na sva ostala.“

Procjenjuje se da oko 700.000 građana živi na rubu siromaštva u BiH, zemlji koja je svrstana među prvih 20 na listi najsiromašnijih u svijetu. Uz njih ide pola milijuna umirovljenika i isto toliko nezaposlenih. Manji dio njih još se može nazvati srednjom klasom, a oko 15 posto su imućni.

„Kako god da živi ta jedna imućnija obitelj, ne može potrošiti više od četiri do pet litara ulja, tri do četiri kilograma šećera i brašna, jer to su ekonomski neeleastične robe. I osnovni troškovi života za te obitelji su jako niski i iznose dva do četiri posto njihovih obiteljskih primanja. Sve ostalo mogu potrošiti na skuplje i luksuznije stvari“, kaže Gordana Bulić iz pokreta potrošača Tuzla.

Ekonomisti upozoravaju da ovakav sustav nije dobar i da će, ukoliko se nastavi ovaj trend, socijalno raslojavanje biti još veće. Aleksa Milojević smatra da su dvije stope PDV-a dobre, ali da to neće donijeti suštinske promjene s obzirom da se ne mijenja oporezivanje visine prihoda, što je ključno u sustavima kao u BiH:

„Mi smo nerazvijena zemlja i nepravedno društvo i mi inzistiramo na indirektnim porezima, a on je vrlo nepravedan jer svaljuje teret na siromašne. Sva socijalna blagodat je u direktnim porezima a kod nas u strukturi ukupnih poreza oni sudjeluju sa svega sedam posto, što je porazno. Kako bi napravili pravedno ekonomsko društvo treba se okrenuti direktnim porezima, odnosno progresivnom oporezivanju imovine, dohotka, korporacije.“